Crnogorski jezik pripada južnoslovenskom jezičkom prostoru i razvijao se kroz vjekove u neposrednoj vezi sa krajem u kojem se govori, njegovim ljudima, pejzažima i načinom života. To je jezik koji je dugo živio prvenstveno u govoru, u svakodnevnoj komunikaciji, predanju i pamćenju, prije nego što je sistematski oblikovan u savremenom standardu. Upravo ta snažna oslonjenost na živi govor daje mu jasnoću, neposrednost i prirodnu ravnotežu između tradicije i savremenosti. Razvoj savremenog crnogorskog jezika oslanja se na bogatu narodnu osnovu, ali i na dug kulturni kontinuitet koji obuhvata književnost, istorijske zapise i usmenu baštinu. Kroz taj proces, jezik je zadržao svoju prepoznatljivu melodiju i izražajnost, a istovremeno se otvorio za nove pojmove i oblike izražavanja, neophodne u savremenom svijetu nauke, tehnologije i obrazovanja. On nije zatvoren sistem, već živi jezik koji se prilagođava bez gubitka sopstvenog identiteta. U savremenoj upotrebi, crnogorski jezik funkcioniše kao stabilno sredstvo preciznog i jasnog izražavanja složenih sadržaja. Njegova struktura omogućava da se apstraktne i naučne ideje prenesu razumljivo, bez gubitka značenja ili osjećaja prirodnosti. Time se potvrđuje da jezik male zajednice može ravnopravno učestvovati u globalnoj razmjeni znanja, bez potrebe za posredovanjem ili uprošćavanjem. U okviru projekta APOD, svakodnevni prijevod astronomskih tekstova na crnogorski jezik predstavlja upravo takav oblik kontinuiteta. Savremena naučna saznanja prenose se jezikom koji je ukorijenjen u svom prostoru, ali okrenut ka univerzalnom. Crnogorski jezik ovdje ne služi samo kao sredstvo prenosa informacija, već kao aktivni nosilac znanja, pokazujući da se pogled ka svemiru može izraziti jasno, mirno i dostojanstveno, jezikom koji ima sopstvenu dubinu i trajanje.

Milo Rakočević